|
||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 |
 |
 |
||||||
 |
 |
|
Monah je knjiga pisana tajnom azbukom. Posebno za ljude iz svijeta, a često i za sabraću monahe. Sa najvećom pažnjom skriva svoje vrline i riznicu svoje duše ne otvara lako. Radije pokazuje svoje nedostatke i mane, ostavljajući nas u nedoumici u našem rasuđivanju. Pa ipak, monah nije bezličan. On je ličnost i slika svoga Tvorca kome se kroz podvižnički život upodobljava u mjeru, svima ljudima zadanog - rasta Hristovog. | |
||||
| 1111 | ||||||||
 |
Monah, koji se kroz monaške zavjete svega odriče u ovom svijetu, postaje ljubomorno vezan za svoj manastir ili za manstir koji mu se po poslušanju odredi. On marljivo radi i stvara dobra duhovne i materijalne vrijednosti. Stvara ih, ali na njih ne polaže pravo. Sve u manastiru pripada Bogu, Crkvi i monaškoj zajednici. Za monaha je spasenje i carstvo nebesko moguće jedino posredstvom manastira. Zbog toga je on za njega mnogo više od doma i privremenog boravišta. |
|||||||
| а | ||||||||
 |
Kroz istoriju se vidi zadivljujuća vitalnost pravoslavnih manastira koji uvijek prije ili poslije, nalaze snage da vaskrsnu iz sopstvenog pepela. Tu vitalnost u svojoj mukotrpnoj istoriji pokazao je i manastir Gomionica. Vršeći svoju duhovnu misiju u srpskom pravoslavnom narodu u periodu viševjekovnog ropstva, više puta je paljen, pljačkan i skrnavljen. Uvijek je iznova obnavljan, pod izuzetno teškim okolnostima i vraćan svojoj prvobitnoj namjeni. | |||||||
| 11 | ||||||||
GOMIONICA, 2010. |
||||||||
